Summary: Čvrstoća i tvrdoća materijala dva su ključna aspekta dizajna i izvedbe konusni valjkasti ležajevi . Oni izravn...
Čvrstoća i tvrdoća materijala dva su ključna aspekta dizajna i izvedbe
konusni valjkasti ležajevi . Oni izravno utječu na stabilnost ležaja tijekom rada, nosivost i ukupni vijek trajanja.
Čvrstoća je sposobnost materijala da podnese opterećenje bez trajne deformacije ili puknuća. Za konusne valjkaste ležajeve, budući da su podložni radijalnim i aksijalnim opterećenjima u svim smjerovima, materijal mora imati dovoljnu čvrstoću da osigura da tijekom rada ne dođe do deformacije, loma ili drugih oblika oštećenja. Čvrstoća je uglavnom povezana s granicom tečenja i vlačnom čvrstoćom materijala. Granica razvlačenja je sposobnost materijala da započne plastičnu deformaciju nakon što je podvrgnut određenom naprezanju, dok je vlačna čvrstoća najveća čvrstoća materijala kada se opire vlačnom opterećenju. Odabirom materijala visoke čvrstoće može se učinkovito poboljšati nosivost i omogućiti stabilan rad u uvjetima visokog opterećenja.
Tvrdoća je sposobnost materijala da se odupre ogrebotinama, ubodima i deformacijama. Za konusne valjkaste ležajeve, tvrdoća izravno utječe na otpornost na habanje kontaktne površine s drugim dijelovima tijekom rada. Odabirom odgovarajuće tvrdoće može se smanjiti površinsko trošenje i produžiti vijek trajanja ležaja. Obično su kotrljajuća tijela i ležišta ležajeva izrađeni od materijala različite tvrdoće kako bi se postigla bolja otpornost na trošenje. Na primjer, dodavanjem toplinske obrade površine ili korištenjem legiranog čelika visoke tvrdoće, tvrdoća ležaja može se učinkovito povećati, čineći ga otpornijim na trošenje površine i ogrebotine.
Postoji određena ravnoteža između čvrstoće i tvrdoće. Prekomjerna tvrdoća može uzrokovati da materijal postane krtiji i skloniji pucanju i lomovima, čime se smanjuje ukupna čvrstoća. Stoga je potrebno uzeti u obzir oba čimbenika pri odabiru materijala kako bi se postigla optimalna učinkovitost i dugovječnost. U modernoj inženjerskoj praksi čvrstoća i tvrdoća materijala često se prilagođavaju tehničkim sredstvima kao što su toplinska obrada i površinsko premazivanje kako bi se zadovoljile potrebe specifičnih primjena.